JOŠ od glavne uloge u prvoj dramskoj seriji TV Beograd "Čedomir Ilić" 1971. godine, Miša Janketić bio je glumac kojeg je tokom cele karijere volela televizijska kamera, scenaristi, partneri i publika.

Pročitajte još: HEROJ SCENE I ŽIVOTA: Uvek plivao uzvodno

Igrao je u velikim istorijskim projektima (poput serija "Dimitrije Tucović", "Vuk Karadžić", "Svetozar Marković"), ali i naslovima koji su svojevremeno okupljali cele porodice ispred malog ekrana - "Otpisani", "Salaš u Malom Ritu", "Sivi dom", "Zaboravljeni", pa sve do najnovijih ostvarenja kao što su "Ubice mog oca" ili "Žmurke".

Pročitajte još: HEROJ SCENE I ŽIVOTA: Žigosani zbog "Tikava"

- Sa velikim zadovoljstvom snimam seriju "Stižu dolari" - rekao je u svojevremeno u jednom razgovoru popularni glumac, kojeg je publika s radošću gledala i u drugim Pavićevim serijama ("Bolji život", "Srećni ljudi", "Porodično blago", "Bela lađa"). - Igram oca mnogočlane crnogorske porodice, što je veoma zanimljivo. Tako je posle Moravaca, Leskovčana i Dalmatinaca, konačno u seriji došao red i na Crnogorce.

Svom zavičaju uvek se rado vraćao, iako je sudbina htela da baš tamo doživljava drame, i to češće u životu nego na pozornici. U septembru 1981. godine, poleteo je sa titogradskog aerodroma u Beograd da bi odigrao svog Stenlija u "Tramvaju zvanom želja". Ali, umesto u komadu Tenesija Vilijamsa učestvovao je u dramatičnom događaju u vazduhu!

- Vraćao sam se sa snimanja filma kada je otet avion JAT-a. Preostalo mi je samo da, kao i svi ostali, budem što hladnokrvniji. Moram da priznam da mi je u tome pomogla i profesija, mada ni po prirodi nisam brzoplet. Sve to spada u moj stav prema poslu. Ništa ne treba mistifikovati - izjavio je "Novostima" samo dan kasnije.

To je dokazao i na delu: na predstavu u JDP stigao je na vreme, a već sutradan zbog snimanja krenuo nazad za Titograd. Inače, u istom avionu bili su i njegove kolege Marko Nikolić, Miki Manojlović i Žarko Laušević.

Mnogo godina kasnije, na dodeli nagrade "Dobričin prsten" za životno delo obratio se prisutnima, s punim pokrićem, Njegoševim stihovima iz "Gorskog vijenca":

"Ja sam proša sito i rešeto. Ovaj grdni svijet ispitao. Otrovi mu čašu iskapio. Upozno se s grkijim životom. Sve što biva i što biti može, ništa meni nije nepoznato..."

Njegovo životno delo odavno je nadraslo glumački opus. Da će mu sudbina pokazati obe strane medalje, po sopstvenom priznanju, prorekla mu je još u detinjstvu jedna gatara:

- Išao sa mojom strinom Ivom i put nam se ukrstio sa jednom Cigankom, poznatom gatarom. "Hajde da ti gatam", ubeđivala je moju strinu koja to nije htela. Međutim, gatara se zagledala u mene, uzela moj dlan, stavila na njega neki crveni konac, sklopila mi šaku i rekla: "Ive, blago tebi, ti ne znaš šta imaš. Pa znaš li ti da kad on poraste, u celoj Jugoslaviji neće biti čoveka, žene, deteta, ni starca koji ga neće znati".

ČETIRI ULOGE

STARIJI kolega Milivoje Živanović mu je na početku karijere "prorekao" da će biti veliki glumac ako među stotinama uloga bude mogao da izdvoji četiri. U jednom od razgovora za "Novosti" nabrojao ih je bez razmišljanja:

- Igo u "Prljavim rukama", Ljuba Vrapče u "Tikvama", Stenli u "Tramvaju zvani želja", Vojvoda Mišić u "Kolubarskoj bici". Pa i deda u "Kaj sad"... Najveća glumačka dostignuća postigao sam u predstavama Dejana Mijača i njegovog najboljeg učenika Egona Savina. Ovaj odabir je malo rigorozan, ali istinit.