ČINjENICA da imamo oči ne garantuje da vidimo! Ovo tvrdi britanski filmski reditelj i vizuelni umetnik Piter Grinevej ("Stomak jednog arhitekte", "Kuvar, lopov, njegova žena i njen ljubavnik", "Osam i po žena"...) u svom dokumentarcu "Rembrantovo: Optužujem". U njemu iznosi svoje tumačenje viševekovne misterije i skrivenih značenja grandioznog platna "Noćna straža", čija restauracija "uživo", ispod velike staklene komore (kocka, čija je ivica sedam metara) otpočela je početkom sedmice u Rijksmuzeumu u Amsterdamu.

Ne samo u ovom, već i u igranom ostvarenju, nazvanom prema slavnoj slici Rembranta van Rajna, iz 1642. godine, Grinevej je izričit: holandski umetnik je ovim delom raskrinkao urotu, tačnije upro prst u ubice, što ga je kasnije koštalo karijere, novca i ugleda! Ali, slika otkriva i druge, tajne njenih aktera - jedan je preljubnik, drugi homoseksualac, treći ima vanbračnu ćerku...

Rembrant je, inače, umro u siromaštvu i sahranjen je u zajedničkoj grobnici, ali pored ove Grinevejeve, postoje i druge pretpostavke kako je dospeo do prosjačkog štapa. "Noćnu stražu" slikao je na vrhuncu popularnosti među savremenicima. Od naručioca, udruženja civilnih gardista (neka vrsta milicajaca-dobrovoljaca) - "Kandža", tačnije, kapetana Fransa Baninga Koka i 17 članova njegove streljačke družine, dobio je čitavo malo bogatstvo - 1.600 guldena.

U središtu kompozicije, ovog grupnog portreta uglednika holandske Zlatne ere, na kome su predstavljene čak 34 figure, naslikan je, u gotovo prirodnoj veličini kapetan Baning, obučen u crno, i njegov poručnik Vilem van Rujtenbruh, u zlatnoj odori. Pored njih je jedna ženska figura oko čijega pasa visi mrtva kokoška! Razrešenje njene misteriozne pojave za mnoge analitičare je kokoškina kandža, kojom, kako smatraju, umetnik aludira na ime grupe. I ova, kao i mnoge druge barokne slike obiluje alegorijama, iako je žanrovski grupni portret.


"Rembrantovo: Optužujem" Pitera Grineveja

Pročitajte još - Rembrantova slika Noćna straža biće javno restaurirana

Poznavaoci Rembrantovog života i opusa, manje skloni teorijama zavere od Grineveja, smatraju da je upravo odstupanje od konvencija koje su važile za predstavljanje, tada popularnih grupa bogatih i moćnih, doprinela silaznoj liniji u njegovoj karijeri. Ova dinamična kompozicija, koja i danas krije sva svoja značenja, u potpunosti se razlikuje od uštogljenih ljudi, najčešće naslikanih oko stola, kako su to radili Van Rajnovi konkurenti. Prema nekim drugim mišljenjima, upravo je ta originalnost bila i prihvaćena i pohvaljena, a sunovrat je nastao posle smrti voljene supruge Saskije, koju je pokosila tuberkuloza neposredno nakon što je slikar završio "Noćnu stražu".

Ostao je udovac, i zaveo dve dadilje sina Titusa: prvu je surovo odbacio, a sa drugom je dobio ćerku Korneliju. Zbog sve manje posla i neracionalnog raspolaganja novcem, bio je primoran da proda kuću, ali ga ni to nije spaslo od bankrota...

Iz Rijksmuzeuma najavljuju da će uz restauraciju teći i najveće do sada proučavanje i stručna analiza ovog remek - dela. Možda će to pomoći, da pored činjenice što imamo oči, vidimo i sve poruke "Noćne straže", ili će ona ostati i dalje misterija i jedno od najintrigantnijih dela u istoriji umetnosti.

POGREŠNO IME I DIMENZIJE

IME "Noćna straža", zapravo je nadimak, koje je platno dobilo u 18. veku, zbog na njemu nakupljene prljavštine. Kada su ti slojevi uklonjeni u 20. veku, videlo se da se radnja ne odvija po mraku, već usred dana, u streljani. Inače, pravi naziv dela je "Kompanija kapetana Fransa Banika Koka i poručnik Vilem van Rujtenbruh se spremaju za izlazak". Ni dimenzije slike nisu originalne, jer je skraćena kada je, u 17. veku, premeštena u gradsku većnicu Amsterdama. Njene dimenzije bile si četiri puta pet metara, a sada su 3,6 sa 4,4 metra. Zahvaljujući kopiji Gerita Lundensa iz Nacionalne galerije u Londonu, zna se da je prilikom smanjenja ostala bez dva lika sa leve strane.